Kurosava je proslavio kinematografiju Japana i jedini je režiser koji je dobio dva puta nagradu "Oskar" za najbolji inostrani film.

 

Uspješno je spojio japansku tradiciju i kulturu sa evropskim senzibilitetom, a kritičari su ga nazvali "teno /car/ japanske kinematografije".

 

NJegovi filmovi su "Rašomon", "Sedam samuraja", "Krvavi prijesto", "Idiot", "Živjeti", "Na dnu", "Dodeskaden", "Dersu Uzala", "Kagemuša", "Ran", "Madadajo"....

 

Zbog majstorskog vladanja raznim dramskim strukturama, na Zapadu je nazvan Šekspirom filma, dok je u domovini dobio nadimak "Imperator".

 

Kurosava je jedan od snažnijih i originalnijih autora japanske i svjetske

kinematografije.

 

Prema sopstvenom priznanju, moto njegove umjetnosti staje u pitanje: "Zašto ljudi ne mogu srećnije da žive zajedno?".

 

NJegov najbolji film, savršena metafora, jeste "Rašomon". Premijerno je prikazan u Tokiju avgusta 1950. godine. Priča koja govori o subjektivnom pogledu ljudi na jedan događaj i stvari oko njih spada u vrh svjetske kinematografije.

 

Nakon toga, Kurosava snima "Sedam samuraja" i "Tjelesnu stražu", pa "Kagemušu" i "Ran". Sve su to filmovi koji se smatraju klasikom.

 

Danas vlada mišljenje da je Kurosava najveći filmski umjetnik sa prostora Azije i jedan od najvećih filmskih stvaralaca u svijetu.

 

Posebno su fascinantne njegove ekranizacije Šekspirovih drama - "Magbet" /u Kurosavinoj verziji nosi naziv "Krvavi prijesto"/, zatim ekranizacija "Idiota", pa "Kralja Lira" /"Ran" kod Kurosave/.

 

Kurosava je imao jedinstvenu snimateljsku tehniku - koristio je daljinska sočiva jer su izduživala kadar. Smatrao je da će postavljanjem kamera dalje od aktera od njih dobiti bolju glumu.

 

Osim toga, koristio je i nekoliko kamera što mu je omogućavalo da snimi akcionu scenu iz raznih uglova.

 

Kurosavin zaštitni znak bio je korištenje vremenskih elemenata kako bi dočarao atmosferu i unutrašnje dileme likova - jaka kiša, snažna vrućina, hladni vjetar, snijeg i magla...

 

Osvajao je nagrade na svim svjetskim festivalima - u Kanu, Veneciji i Berlinu, a dva puta je dobio "Oskara" za strani film.